Na strmim padinama iznad Prače, među obraslim ostacima srednjovjekovnog grada Pavlovac, ovoga ljeta odzvanjao je zvuk lopata, četki i znatiželjnih pitanja. Nakon dugo vremena zaborava, zemlja je progovorila. A ono što se godinama skrivalo pod slojevima tla, otkrivalo je tragove života, smrti i svega između – iz vremena kad su Pavlovići vladali ovim krajevima.
Istraživački rad započet ove godine organizovao je Zavičajni muzej Goražde uz podršku Ministarstva za urbanizam, prostorno uređenje i zaštitu okoline Bosansko-podrinjskog kantona. Nakon čišćenja gornjeg grada i pristupnog puta, muzejska ekipa dobila je pojačanje – međunarodni tim arheologa, profesora i studenata iz BiH, Srbije, Slovenije, Engleske i SAD, koji su dio višegodišnjeg projekta “Unde Venis? Unravelling the enigma of stećci tombstones – Land of stećci / Dežela stečkov.”
Pavlovac nije samo tvrđava — to je mjesto na kojem se život odvijao, gdje su ljudi gradili, voljeli, tugovali i sahranjivali svoje najmilije pod kamenom kojim se i danas možemo diviti. I upravo ta nit koja povezuje svakodnevicu srednjeg vijeka s današnjim vremenom, bila je motiv za Zavičajni muzej Goražde da s međunarodnim timom stručnjaka, pokrene prva ozbiljna arheološka istraživanja ovog značajnog lokaliteta.
Zemlja koja skriva odgovore
„Mi smo i ranije imali neku nakanu da započnemo istraživanja na gradu, i eto ove godine se ukazala prilika, zahvaljujući nekim manjim sredstvima Ministarstva za urbanizam, prostorno uređenje i zaštitu okoliša,“ kaže Adi Džemidžić, kustos Zavičajnog muzeja Goražde i vođa projekta istraživanja Pavlovca.
Prvo su raščišćeni gornji grad i prilazni putevi, potom se pristupilo iskopavanjima. Najveća pažnja posvećena je objektu koji se u narodu naziva “Crkvine”. Iako još nije potvrđena njegova namjena, već sada je jasno da se radi o monumentalnoj građevini jasne srednjovjekovne arhitekture.
„Još uvijek nemamo dovoljno informacija kojoj svrsi je služio taj objekat, tako da ne možemo pouzdano reći šta je, međutim, dobar dio smo očistili. Stvorili smo neku sliku kako je izgledao, kakva su mu ojačanja zidova bila, kakav je bio malter, kakvo je bilo vezivo, kakav je kamen korišten za građenje, tako da stvorili smo neku sliku da je to veoma precizno urađeno, da ima jasne elemente neke srednjovekovne arhitekture“, pojašnjava Džemidžić.
Ovo je prvi put da se naučno i arheološki istražuje ova tvrđava.
„Prije ovoga, bilo je par nekih sabirnih radova o utvrdi, sporadično spominjanja nekropola u podnožju, ali nikada nisu rađena nikakva istraživanja. Ove godine smo prvi put ušli u to i već imamo dobrih rezultata. Nadam se da ćemo to nastaviti u budućnosti“, ističe Džemidžić.
Kameni spavači i traganje za odgovorima
Podno utvrde Pavlovac nalaze se nekropole sa stećcima. I upravo su ti tihi kameni svjedoci prošlosti privukli međunarodni tim arheologa i studenata s ciljem otkrivanja života i običaja tadašnjih ljudi kroz stećke.
Dio istraživačke ekipa činila je i Monika Milosavljević, vanredna profesorica na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Najviše vremena provela je radeći upravo na lokalitetu podgrađa – prostoru sa stećcima.
„Pokušali smo da pronađemo na koji način su raspoređeni i kako izgledaju grobovi ispod tih stećaka i da razumemo šire taj fenomen stećaka i kakve to veze ima sa Pavlovićima, Pavlovcem i kako izgledaju stećci u ovoj mikroregiji. Da li ima u blizini kamenoloma, nema, odakle se vuku“, pojašnjava Milosavljević.
U jednoj fazi rada, kako kaže, pokušali su ručno da pomjere jedan stećak, koristeći tek malo alata.
„Videli smo koliko je to teško i koliko je još uvek za nas nepoznanica ili nije nam u potpunosti poznato kako su ljudi to u prošlosti radili, kako su dovlačili stećke. Imamo neke pretpostavke, imamo neke ideje, neke pokazatelje, ali zaista treba nam još puno istraživanja da bismo bili malo sigurniji u tom području“, priča Milosavljević.
Iako preliminarni rezultati pružaju uvid u lokalnu praksu sahranjivanja, Milosavljević ističe da su arheološki odgovori rijetko brzi i konačni, ali i da mali nalazi mogu biti od velike važnosti.
„Mi kažemo u arheologiji da su nam potrebne decenije da zaista dođemo do nekih ozbiljnijih rezultata, ali u suštini mi podjednako tragamo za razumevanjem u nekom širem okviru, u širem pejzažu regionalno, a sa druge strane i da razumemo neke mikro priče. Tako da priča o jednoj sahrani, o jednoj osobi, o zajednici koja tuguje ili izražava pažnju ili se seća neke osobe, već je dovoljno da ispričamo priču“, dodaje Milosavljević.
Za ozbiljnije rezultate potrebno je i više komparativnog uzorka, kaže Milosavljević, te da se o nalazima s terena puno više sazna nakon analize koja im može reći kog su uzrasta, koliko su godina imali u trenutku smrti, kog su pola, kakav su stil života imali i slično.
Istraživanjem smrti otkrivamo život
Iako stećci simbolizuju kraj, oni nas najviše uče o načinu kako su ljudi živjeli. Dr. Saša Čaval, istraživačica Naučno-istraživačkog centra Slovenske akademije znanosti i umjetnosti u Ljubljani, kaže da kroz čin smrti, sahrane i stećke otkrivaju život ljudi koji su živjeli na ovom području.
„Šta krije ovo tlo ispod nas, šta krije u stećci – pojma nemamo. Znamo nešto, nešto slutimo, ali teško je reći jer, kao i danas, svaki kraj ima drugačiju priču. Isto je bilo u ono vrijeme i ne znamo puno. Znamo neke stvari iz historije, znamo neke stvari iz ljudskih priča, iz nekih pjesama“, kaže Čaval, dodajući da kroz arheologiju istražuju prošlost svih ljudi, bez obzira na status.
Stećci nas vraćaju onima koji nisu ostavili pisane tragove. Njihova svakodnevica iščezla je iz hronika, ali ostala u kamenu, u kostima, u predmetima koje su ostavili.
„Historija se bavi nekim višim društvenim razredom, a mi baš istražujemo sve. Svaki ekser, koji smo našli – znaš da ga je neko napravio. I baš to je zanimljivo, da vidiš kako su ljudi živili u ovo vrijeme. Ti su ljudi bili baza svih velikih priča u historiji, svih bitaka, i pozitivnih i negativnih priča“, dodaje Čaval.
Također, Čaval ističe i značaj ljetne arheološke škole koja okuplja studente iz različitih država i univerziteta. Osim naučnih otkrića i prakse za njih, Čaval naglašava i kulturni značaj istraživanja.
„Osim toga što je to naučno istraživanje i studenti dobijaju neko iskustvo, uče neke praktične stvari iz arheologije, to je u isto vrijeme i neko kulturno predstavljanje države, pokrajine, hrane, kulture, muzike i slično. Tako da ima dobar, pozitivan efekat na nekoliko strana, ne samo na baštini ili istraživanju“, priča Čaval za Glas Goražda.
Povratak Pavlovca na mapu historije
Utvrda Pavlovac, poznata i kao Novi grad, prema pisanim izvorima podignuta je početkom 15. stoljeća. Vojvoda Pavle Radinović, jedan od najmoćnijih bosanskih velikaša, gradi je kao trgovačko i strateško središte. Njegov sin, Radosav Pavlović, koristi Pavlovac sve do osmanskog osvajanja 1463. godine, kada područje postaje poznato kao Vilajet Pavli.
„Na osnovu nekih nalaza može se vidjeti da je bilo i imućnih ljudi koji su živjeli tu, na osnovu nekih nalaza da je bilo manje imućnih ljudi. Teško je pronaći kuće. Zapravo, to je baš fenomen što se tiče srednjovijekovne Bosne, srednjovekovne Bosne kuće nigde nisu pronađene. Još uvijek ne znamo i nemamo sliku kako su izgledale, možda ova istraživanja iznjedre baš te informacije koje bi bile nama korisne“, pojašnjava Džemidžić.
Današnja istraživanja otkrivaju bedeme, kule, predvorja i moguće ostatke drvenih objekata, ali još mnogo toga ostaje skriveno ispod zemlje. Planovi za narednu godinu uključuju lidar snimanje terena, što bi moglo dodatno rasvijetliti raspored i funkciju srednjovjekovnog kompleksa.
Naslijeđe koje povezuje
„Dani istraživanja protekli su u jednoj lijepoj, kolegijalnoj atmosferi. Studenti su marljivo radili, profesori su marljivo radili, mi smo na neki način bili domaćini i radili s njima naravno. Opština Prača nam je bila velika podrška, te se njima ovom prilikom zahvaljujemo. Svi smo nekako dali sve od sebe i od srca smo radili, boravili na terenu“, opisuje Džemidžić, te očekuje nastavak istraživanja naredne godine.
Predmeti koji su pronađeni i izdvojene kosti iz grobnica poslani su na analizu, konzervaciju i restauraciju u Sloveniju, nakon čega se vraćaju u Zavičajni muzej Goražde.
Pavlovac je tako postao mjesto nauke, zajednice, mladih ljudi iz različitih krajeva svijeta i starih priča koje tek treba ispričati.
Te priče leže upravo pod bosanskim stećcima i među zidinama koje su nekada čuvale grad od neprijatelja. A sada, zahvaljujući ovim istraživanjima, čuvaju znanje i jedan djelić naše historije.
Autor: Alem Bajramović/Novina “Glas Goražda”
Leave a Reply